petak, 23.11.2007.
ovaj blog je najgori na svijetu... mrzim vas sve i mrzim sebe!!! gonite se u kurac stoke glupe!!!!!!!
- 15:03 -
četvrtak, 16.11.2006.
Prevent the dog from barking with a juicy bone.
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead.
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.
He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.
The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood;
For nothing now can ever come to any good.
zbogom. još jedna ljubav iza mene. krećem dalje. tako i treba.
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`
Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.
Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.
- 20:45 -
utorak, 10.10.2006.
bubbles...
suze...
ima li ih dovoljno?
patnja...
ima li je posvuda?
ljubav...
jeli doista tako prevrtljiva?
pogled prema suncu...
kao i uvijek, mislim.
putujem...
vidim...
sretna sam...
svi žele ići u raj, ali nitko ne želi umrijeti...
- 12:14 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.06.2006.
hi! do you love me?
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
Samo to i ništa više.
sve se ruši... poput kule od karata... pada u bezdan... a On... On se usred tog krša samo smije... dok mu lice obasjavaju suze... ja ležim... gledam pred sebe staklenastih očiju... suze ne dolaze... nema ih... presušile su sve rijeke... rijeke žive vode...
i molim se...
"rijeke žive vode, potecite, neka duh se razlije. svakom žednom srcu, donesite, Božju ljubav zauvijek"
ne vjerujem u Boga...za mene on ne postoji... ali molim se...
licemjerno... kao i uvijek...
LJUBAV JE STRPLJIVA, LJUBAV DOBROSTIVA
LJUBAV NE ZAVIDI, NE HVALI SE, NE OHOLI
NEPRISTOJNA NIJE, NE PRAVDA SE
NIJE RAZDRAŽLJIVA, PRAŠTA, ZLO ZABORAVLJA
PRAVDI SE RADUJE, NEPRAVDU OSUĐUJE, SVE VJERUJE
SVEMU SE NADA, SVE PODNOSI, ISPRIČAVA
- 14:55 -
srijeda, 24.05.2006.
- 13:26 -